Senzorirani motori

Senzorirani motori koriste uređaje poput senzora s Hallovim efektom za praćenje položaja rotora u stvarnom vremenu. Ovi senzori šalju kontinuiranu povratnu informaciju pokretaču motora, što omogućuje preciznu kontrolu nad vremenom i fazom snage motora. U ovoj postavci, vozač se uvelike oslanja na informacije od senzora za podešavanje isporuke struje, osiguravajući nesmetan rad, posebno tijekom uvjeta male brzine ili start-stop. Zbog toga su senzorski motori idealni za primjene u kojima je precizna kontrola ključna, kao što su robotika, električna vozila i CNC strojevi.

Budući da pokretač motora u senzorskom sustavu prima točne podatke o položaju rotora, može prilagoditi rad motora u stvarnom vremenu, nudeći veću kontrolu nad brzinom i momentom. Ova prednost je posebno uočljiva pri malim brzinama, gdje motor mora raditi glatko bez zastoja. U ovim uvjetima, senzorski motori su izvrsni jer vozač može kontinuirano korigirati performanse motora na temelju povratne informacije senzora.

Međutim, ova bliska integracija senzora i pokretača motora povećava složenost sustava i troškove. Senzorirani motori zahtijevaju dodatno ožičenje i komponente, što ne samo da povećava troškove, već i povećava rizik od kvarova, posebno u teškim okruženjima. Prašina, vlaga ili ekstremne temperature mogu pogoršati performanse senzora, što može dovesti do netočne povratne informacije i potencijalno poremetiti sposobnost vozača da učinkovito kontrolira motor.

Motori bez senzora
Motori bez senzora, s druge strane, ne oslanjaju se na fizičke senzore za otkrivanje položaja rotora. Umjesto toga, za procjenu položaja rotora koriste povratnu elektromotornu silu (EMF) koja se stvara dok se motor okreće. Pokretač motora u ovom sustavu odgovoran je za otkrivanje i tumačenje povratnog EMF signala, koji postaje jači kako se motor povećava u brzini. Ova metoda pojednostavljuje sustav eliminirajući potrebu za fizičkim senzorima i dodatnim ožičenjem, smanjujući troškove i poboljšavajući trajnost u zahtjevnim okruženjima.

U sustavima bez senzora, pokretač motora ima još kritičniju ulogu jer mora procijeniti položaj rotora bez izravne povratne informacije koju daju senzori. Kako se brzina povećava, vozač može točno kontrolirati motor koristeći jače povratne EMF signale. Motori bez senzora često rade iznimno dobro pri većim brzinama, što ih čini popularnim izborom u aplikacijama kao što su ventilatori, električni alati i drugi sustavi velike brzine gdje je preciznost pri malim brzinama manje kritična.

Nedostatak motora bez senzora je njihova loša izvedba pri malim brzinama. Pokretač motora teško procjenjuje položaj rotora kada je povratni EMF signal slab, što dovodi do nestabilnosti, oscilacija ili problema s pokretanjem motora. U aplikacijama koje zahtijevaju glatke performanse pri niskim brzinama, ovo ograničenje može biti značajan problem, zbog čega se motori bez senzora ne koriste u sustavima koji zahtijevaju preciznu kontrolu pri svim brzinama.